Od svoje rane mladosti Zvonko Borbaš (1948. godište) je vrlo aktivno posvećen sportu u gradu na Dravi. Najpoznatiji je kao jedan od simbola osječkog karatea u kojem će uskoro napuniti 60 godina aktivnog djelovanja. Među začetnicima je borilačkih sportova kod nas, kada je 1965. ušao u taj svijet. Pokrenuo je i kickboxing, u novije vrijeme i muaythai u Hrvatskoj, stoga ne čudi da je prije pet godina zaslužio visoko priznanje za životno djelo „Matija Ljubek“ za sve što je učinio u korist ne samo osječkog, nego i hrvatskog sporta te svoj pedagoški rad s mladima. Još je jedna vrijedna nagrada stigla u ruke popularnog Bazbea i na svečanoj sjednici u povodu Dana grada. U prekrasnom ambijentu Hrvatskog narodnog kazališta primio je Pečat Grada Osijeka za izniman doprinos razvoju sporta na ovim prostorima i zaslužio veliki pljesak nazočnih gostiju.
“Rođeni sam Donjograđanin iz Radićeve ulice koja je bila puna sportaša. Prvo sam krenuo s veslanjem i predstavljao naš grad nastupajući u osmercu za Dravu na prvenstvu nekadašnje Jugoslavije, potom sam se okušao i u gimnastici, da bi ipak izabrao karate. Kasnije je došao i kickboxing u kojem sam već četiri desetljeća, osnovali smo i savez tajlandskog boksa te u novije vrijeme savate. Imamo centar za borilačke sportove, a mnogi naši članovi osvajaju medalje na brojnim natjecanjima. Karate je moj život, nekada smo prijatelji i ja bosi trenirali na pijesku preko Drave i upravo sam ja taj prostor nazvao Copacabana po uzoru na onu čuvenu brazilsku. Naziv je ostao uvriježen sve do danas,” istaknuo je Borbaš.
Puno anegdota uvijek možete čuti od gospodina Zvonka. I onu kako je nekada učio karate poznatog pjevača Zlatka Pejakovića koji je, zajedno sa spomenutim Topićem, njega podučavao sviranju gitare. Karate mu je stalno na „meniju“, HUS je klub koji je puno toga napravio i stvorio prave borce, a Bazbe nikada nije promišljao o tomu da bi u tom sportu nešto mogao i prihodovati…
“Ne treba nam ništa, samo malo prostora i dobre volje. Između ostaloga, cijelo to razdoblje o kojem pričamo djelovao sam kao volonter, nikada nisam primio plaću za svoj trenerski angažman i stručni rad, a i sufinancirao sam brojna događanja kojima smo bili organizatori u Osijeku. U kazalištu se, inače, osjećam kao kod kuće jer sam bio tonski snimatelj za Radio i TV Osijek, bio sam prvi tonac i radio s poznatim Žarkom Plevnikom. Isto tako, šezdesetih godina sam bio vezan uz rock&roll scenu, svirao sam u Parku kulture s bandom koji se zvao Đavolji eliksiri u kojoj je bio i Dado Topić i jedan gospodin koji je danas na visokoj funkciji, doktor astronomije Zoran Knežević iz Beograda po kojem i jedan objekt u svemiru nosi ime. Drago mi je prvenstveno zbog svih uspjeha moga sina i učenika Alena, bivšeg državnog reprezentativca i osvajača mnogih medalja. Mislim da smo zajedno puno toga napravili.“
