Osijek ima svjetskog vaterpolskog prvaka – prvi put u povijesti. Mladi hrvatski vaterpolisti do 16 godina na nedavno su održanom Svjetskom prvenstvu u Zagrebu osvojili zlatnu medalju i tako ispisali još jednu povijesnu stranicu hrvatskog vaterpola. A, između ostalog i osječkog, jer Marko Jelavić, 34-godišnji trener VK Osijek i ŽVK Mursa, na svjetskoj je smotri sudjelovao kao pomoćnik izbornika Brune Sabionija i prvi je u grad na Dravi donio titulu svjetskog vaterpolskog prvaka!

„Osjećaj je zaista predivan i teško ga je opisati riječima. U svih tih tridesetak dana priprema i sedam dana Svjetskog prvenstva dogodi se pravi vrtlog emocija – od umora, psihičkog i fizičkog opterećenja, trenutaka kada jedva čekate da sve završi, pa sve do euforije, sreće i ponosa. I ne postoji ljepši način da se cijela ta priča zaokruži nego osvajanjem zlatne medalje. Tek nakon svega čovjek zapravo počne shvaćati što je napravio. Biti svjetski prvak s hrvatskom reprezentacijom velika je stvar, ali meni je posebno drago što sam time na neki način ispisao i jednu novu stranicu osječkog vaterpola. Osijek je dobio svog prvog svjetskog prvaka u vaterpolu i na to sam zaista ponosan“, započeo je 34-godišnji vaterpolski trener.

Mladi hrvatski vaterpolisti zajedno sa svojim stručnim stožerom na krovu su svijeta. Jesu li se dojmovi barem malo slegli?

„Dojmovi su se sada već malo slegli, ali ono što je ostalo je ogromna količina energije, elana i motivacije. To mi je posebno važno nakon svega što smo posljednje četiri godine radili u klubu. Uložili smo puno truda, vremena i energije u razvoj VK Osijek, a rezultati nisu uvijek dolazili onom brzinom i u onom obliku u kojem smo ih željeli. Ovo zlato zato doživljavam i kao dodatni vjetar u leđa – potvrdu da se rad, upornost i strpljenje na kraju ipak isplate. Sada se samo još više veselim novim izazovima i svemu što možemo napraviti s našim klubom“.

Zajedništvo je jedan od ključnih razloga uspjeha

Svjetsko prvenstvo održalo se u Zagrebu od 3. do 9. kolovoza i kao takvo je bilo poprilično dinamično, a za 16-godišnjake pomalo i iscrpljujuće budući da se igralo dan za danom. Hrvatska reprezentacija odigrala je u tjedan dana čak sedam utakmica – i u gotovo svakoj dominirala, o čemu na kraju svjedoči i gol razlika 103:44. Kako je to sve izgledalo iz trenerske perspektive? Koliko je možda bilo zahtjevno s takvim ih tempom pripremati za tako važne utakmice na međunarodnoj sceni?

„Iskreno, iz trenerske perspektive mislim da je sedam utakmica u sedam dana za igrače tog uzrasta ipak preveliko opterećenje. Od ponedjeljka do nedjelje praktički nema dana za predah, možemo zamisliti koliki je to fizički i psihički napor za šesnaestogodišnjake. Naši su dečki, međutim, na to odgovorili izvanredno. Bili su odgovorni, disciplinirani i koncentrirani od prve do posljednje utakmice. Naravno, treba biti realan i reći da nam je i ždrijeb u određenoj mjeri išao na ruku, ali mi smo detaljno analizirali protivnike i ništa nismo prepuštali slučaju. A ono što je možda najvažnije – atmosfera u reprezentaciji bila je fenomenalna. Dečki su od prvog dana priprema pa sve do posljednje utakmice funkcionirali kao prava klapa, gotovo kao braća. Upravo je to bio jedan od naših ciljeva kao stožera – stvoriti zajedništvo u kojem će svaki igrač biti spreman dati nešto za momčad i mislim da je to jedan od ključnih razloga uspjeha…“ dodao je Jelavić i objasnio kako su tijekom prvenstva imali određenih zdravstvenih problema koje javnost nije vidjela, a s kojima su se borili i gurali dalje.

Finale, kojeg su hrvatski mladići igrali protiv Španjolaca, tek je bilo dramatično, izjednačeno i napeto. Do same završnice minimalna se prednost selila s jedne na drugu stranu, a onda kao da je proradio onaj hrvatski sportski inat i dečki su lavovski priveli utakmicu kraju u svoju korist. Za naslov svjetskih prvaka. Kako su igrači reagirali pod tim pritiskom i što je, po Vama, bilo presudno za pobjedu?

„Španjolci imaju jedan specifičan stil vaterpola, igraju visoki presing praktički po cijelom terenu i pokušavaju protivnika fizički i psihički iscrpiti. Protiv takve obrane izuzetno je teško igrati. Naša je ideja bila da, ako do poluvremena ostanemo u egalu, Španjolska takav intenzitet neće moći održavati svih 32 minute. Vjerovali smo da će se njihov intenzitet u završnici početi spuštati, a utakmica se upravo tako i razvijala. Mislim da je presudna bila i reakcija naših igrača pod pritiskom. U takvoj utakmici ne odlučuje samo kvaliteta, nego i priprema, koncentracija, mirnoća i sposobnost da u najvažnijim trenucima ostanete svoji. A naši su dečki upravo to napravili. Bili su nevjerojatno mirni, disciplinirani i vjerovali su jedni drugima. Nije bilo panike ni u jednom trenutku, čak ni kada se rezultat lomio. Pokazali su karakter, a kada se u završnici otvorila prilika, znali su je iskoristiti. Mislim da je upravo to ono što odvaja dobre momčadi od onih koje na kraju postanu prvaci svijeta – sposobnost da u najvažnijem trenutku ostanu mirni i naprave ono što su trenirali“.

Hrvatski vaterpolski savez ima sustav koji stvara preduvjete za ovakve rezultate

Prije otprilike mjesec i pol su reprezentativci do 18 godina postali svjetski prvaci u svom uzrastu, a sada je to pošlo za rukom i kategoriji do 16 godina. Par dana kasnije, vaterpolisti do 20 godina su postali europski prvaci i tako europsko zlato dodali prošlogodišnjoj bronci sa Svjetskog. Hrvatski vaterpolo ima itekako svijetlu budućnost. Što je ključno u radu s mlađim uzrastima, pa da Hrvatska kontinuirano ostvaruje ovakve rezultate?

„Iza nas je zaista predivno vaterpolsko ljeto. Jasno je da hrvatski vaterpolo ima kontinuitet i da s pravom možemo biti optimistični kada govorimo o budućnosti. Naravno, ne treba očekivati da će svaka generacija osvajati zlatne medalje. U sportu se mora poklopiti puno stvari – kvaliteta generacije, ždrijeb, forma, zdravstveno stanje i još mnogo toga. Međutim, ono što je sigurno jest da Hrvatski vaterpolski savez ima sustav koji stvara preduvjete da se ovakvi rezultati mogu ostvarivati. Jedna od važnih stvari su kampovi koje Savez organizira već od desete godine života, a koje provodi doktor znanosti Neven Kovačević. Važno je naglasiti da to nisu klasične selekcije u kojima se djecu prerano odvaja na odabrane i one druge. Cilj je upravo suprotan – omogućiti djeci iz cijele Hrvatske da dobiju jednake informacije, priliku za razvoj i kontakt s kvalitetnim i educiranim trenerima. Posebno je važno što se taj sustav ne provodi samo kroz kampove. Dr. Kovačević tijekom cijele godine obilazi klubove i provodi ono što nazivamo abecedom hrvatskog vaterpola“.

Kako Jelavić objašnjava, ideja je da postoji zajednički sustav razvoja igrača, odnosno da djeca iz Slavonije, Dalmacije, Zagreba i Istre uče iste osnovne vaterpolske pokrete, elemente i principe igre. To uvelike olakšava izbornicima i trenerima jer, kada se igrači okupe u reprezentaciji, izbornik ne mora kretati od početka budući da svi poznaju osnovne principe hrvatske vaterpolske igre. Više vremena onda ostaje za taktiku i detalje.

„Osim toga, Savez zaista puno ulaže u pripreme mladih reprezentacija. Svake pripreme pokušava se osigurati što kvalitetnije uvjete i što jači protivnici za trening utakmice. Konkretno, nama je Savez omogućio i financirao petodnevni odlazak u Italiju, gdje smo odradili desetak treninga s talijanskom reprezentacijom. To su ozbiljna financijska ulaganja, pogotovo kada govorimo o mlađim kategorijama, ali upravo takve stvari omogućuju igračima da se susretnu s najboljim europskim školama vaterpola i da prije velikog natjecanja dobiju iskustvo igranja i treniranja na najvišoj razini. Kada sve to spojimo – kvalitetan rad u klubovima, sustavno praćenje djece, kampove, abecedu hrvatskog vaterpola, kontinuiranu edukaciju trenera, kvalitetne pripreme i jaka međunarodna iskustva – onda vidimo da ova tri zlata nisu samo rezultat jedne generacije ili jednog dobrog ljeta. Naravno, u sportu se uvijek moraju poklopiti određene okolnosti, ali iza svega postoji sustav i dugogodišnji rad. Mislim da je upravo taj kontinuitet najveća vrijednost hrvatskog vaterpola i razlog zbog kojeg možemo vjerovati da će Hrvatska i u budućnosti stvarati kvalitetne igrače i reprezentacije“.

Osječki vaterpolo ima potencijal koji se može pretvoriti u konkretnu budućnost

Marko Jelavić rođen je u Zagrebu gdje je na Kineziološkom fakultetu završio stručni studij Izobrazba trenera, s posebnim usmjerenjem na kondicijsku pripremu sportaša. Dodatno se potom na Sveučilištu u Zagrebu školovao za rad u vaterpolu i stekao kvalifikaciju za trenera vaterpola. Do svoje 25. godine profesionalno je igrao, a onda se posvetio trenerskom poslu. Radio je u Zagrebu, Medveščaku, a onda prije četiri godine stigao u Osijek na, kako ističe, svojevrsni privatni nagovor Zvonimira Škorića, današnjeg predsjednika kluba s kojim se poznaje još iz igračkih dana. U VK Osijek je trener, tajnik i glavni pokretač razvoja škole vaterpola, a u posljednje dvije godine angažiran je i u ŽVK Mursa. Koje su sve njegove djelatnosti u osječkom vaterpolu, pitamo ga.

„Važno je istaknuti i da su moj prijelaz iz Medveščaka u Osijek omogućili privatni sponzori, koji su prepoznali tu ideju i odlučili je podržati. Kada sam došao, vidjeli smo da nas čeka puno posla. Prvi korak bio je okupiti što kvalitetniji trenerski kadar i stvoriti uvjete za ozbiljniji i sustavniji rad s djecom. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da se neću moći zadržati samo u trenerskoj ulozi. Zbog financijskih i organizacijskih mogućnosti kluba, ali i općenito situacije u sportu, preuzeo sam i funkciju tajnika te se uključio u velik broj stvari koje nisu izravno vezane uz trenerski posao. Posljednje dvije godine dodatno sam angažiran i u ŽVK Mursa, gdje također pokušavamo razvijati i širiti priču ženskog vaterpola u Osijeku. Tako da bih, kada bih morao sažeti sve u jednu rečenicu, rekao da se u osječkom vaterpolu trenutno bavim gotovo svime – od rada s djecom i trenerskog posla, preko administracije i organizacije, pa sve do pokretanja i razvoja novih projekata. Ali bez obzira na sve te uloge, u konačnici sam i prije svega – vaterpolski trener. To je ono čime se želim baviti i u čemu mislim da mogu dati svoj najveći doprinos“.

Mogu li ovakvi uspjesi mladih reprezentativaca potencijalno privući više djece koja se žele baviti ovim sportom? I kako?

„Sigurno da uspjesi reprezentacija mogu biti snažan motiv za privlačenje novih generacija. Na sreću, Hrvatska već godinama ostvaruje vrhunske rezultate i u seniorskom vaterpolu, a sada imamo i svjetske prvake u mlađim kategorijama. To su izvanredni alati za promociju sporta. Djeca žele biti dio priče koju vide na televiziji i žele jednog dana nositi hrvatsku kapicu. Ali taj interes moramo znati pretvoriti u konkretan dolazak djece na bazen. Zato vidim veliki prostor za suradnju s lokalnom zajednicom, plivačkim klubom, osnovnim školama, a u budućnosti i vrtićima. Moramo vaterpolo približiti djeci, omogućiti im da ga upoznaju, da se okušaju u vodi i da vide koliko taj sport može biti lijep. Jer na kraju, veliki broj djece je temelj svega. Iz velike baze možemo razvijati kvalitetne igrače, stvarati momčadi i postići ozbiljne rezultate. Bez dovoljnog broja djece možemo održavati klub, ali teško možemo napraviti ozbiljan iskorak. Zato mislim da osječki vaterpolo ima potencijal, ali sada je na svima nama – klubovima, trenerima, roditeljima, školama, lokalnoj zajednici i gospodarstvu – da taj potencijal pretvorimo u konkretnu budućnost. Svjetsko zlato s hrvatskom reprezentacijom lijepa je potvrda da se predanim radom može doći do samog vrha. Volio bih da jednog dana dio te priče napravimo i u Osijeku“.

Za kraj, koje su Vaše ambicije u trenerskom pozivu? Iza sebe imate već lijepe i povijesne uspjehe. U kojem se smjeru želite dalje razvijati?

„Moja je želja da za nekoliko godina imamo stabilnog i kvalitetnog prvoligaša u Osijeku, kako u muškoj, tako i u ženskoj konkurenciji. Ali još važnije od samog rezultata jest stvoriti bazu djece koja će jednog dana napuniti te seniorske momčadi i osjećati da u svom gradu mogu ostvariti pravi vaterpolski put. Zato se dugoročno vidim upravo u stvaranju te priče – ne samo kao trener, nego kao netko tko će pomoći izgraditi cijeli sustav osječkog i slavonskog vaterpola. Svjetsko prvenstvo i zlato prekrasna su nagrada za dosadašnji rad, ali za mene to nije završetak. To je samo dodatni motiv da krenemo još jače. Jučer sam bio svjetski prvak. Danas krećem iz početka“.

FOTO: Hrvatski vaterpolski savez