Iza nogometaša Osijeka je prva turbulentnija sezona otkako je klub privatiziran i ponovno postavljen na kvalitetne temelje. Europa je bila pod manjim ili većim znakom pitanja sve do pretposljednjeg kola, da bi sve dvojbe nestale nakon uvjerljivog trijumfa u Šibeniku kojega popratili i priželjkivani rezultati na nekim drugim terenima. Tako su Bijelo-plavi završili kao trećeplasirana momčad HNL-a, a to je pozicija na kojoj su se najčešće i nalazili, iako su se u dužoj seriji bez pobjede, koja je potrajala čak 11 prvenstvenih utakmica (plus jedna u Kupu) znali spustiti i koju stepenicu niže…
Nije baš za NK Osijek uobičajeno da se u jednoj natjecateljskoj godini za kormilom promjene čak četvorica trenera. Startao je Nenad Bjelica, međutim, razmimoilaženja s klupskom upravom nikako mu nisu išla u prilog, nepovratno je narušena atmosfera i nekad ponajbolji nogometaš koji je ponikao u Gradskom vrtu morao je otići, bez obzira što je to bilo nakon domaće pobjede nad Hajdukom. Naslijedio ga je njegov prvi pomoćnik Rene Poms i odradio prilično uspješnu polusezonu u kojoj su Osječani imali lijep rezultatski niz, a i navijači su bili zadovoljni prikazanim igrama. No, kao da se kod Austrijanca nešto počelo mijenjati nakon što je potpisao ugovor, nekako je postao tvrdoglav u nekim svojim izborima i rješenjima, pa je na proljeće postalo sve izvjesnije kako ta suradnja neće duže potrajati.
Smijenjen je nakon poraza od Varaždina na našem stadionu, a prethodno smo se već u četvrtfinalu oprostili i od Kupa Hrvatske, budući da je u gradu na Dravi slavio Hajduk. Za kormilara je postavljen još jedan bivši prvotimac Osijeka, Borimir Perković koji je startao remijem u Maksimiru, uspio je potom i podići razinu igre, ali nije od toga bilo neke veće koristi budući da se u njegovom mandatu nikoga nije pobijedilo. Presudio mu je poraz od Slaven Belupa u Koprivnici gdje su Žaper i suigrači imali vodstvo sve do sudačke nadoknade vremena, da bi ga u završnim minutama neshvatljivo ispustili i opet je odlučeno da ceh mora platiti trener.
Vruće je žezlo u ruke preuzeo Stjepan Tomas koji je prije toga kratko radio u turskim klubovima, a posljednja postaja prije slavonske metropole bio mu je moldavski Sheriff. Na svom je predstavljanju poručio da je ispred njega i igrača šest velikih finala, ne skrivajući uvjerenje da će Osijek dosegnuti svoj cilj – plasman u Europu. Vezali su Bijelo-plavi napokon dvije pobjede i to protiv izravnih konkurenata Istre 1961 i Varaždina, dok su protiv Dinama odigrali neriješeno. Ništa nije poremetilo ni slabije izdanje s Hajdukom na Poljudu, da bi se bodovima na Šubićevcu potvrdilo ostvarenje zacrtanih ambicija. Da je bilo lako, ni u kojem slučaju, no unatoč svim oscilacijama i jednom od najvećih nizova bez punoga plijena, Osječani su opet završili iza Dinama i Hajduka, a ispred Rijeke koja ih nijednom nije svladala tijekom minule sezone.
Oproštaj od Gradskog vrta će se dugo pamtiti, skupio se i najveći broj gledatelja na tribinama u posljednjih 5-6 godina i ta je era, koja je trajala od 1977. godine, emotivno privedena kraju. NK Osijek nastavlja svoju priču na prekrasnom stadionu na Pampasu kojega će, ako se nešto posebno ne dogodi, otvoriti prvom službenom utakmicom u nastupajućem razdoblju. Izvjesno je da će to biti u drugoj polovici srpnja, a ostaje upitno hoće li premijera biti u SuperSport hrvatskoj ligi ili pak u drugom pretkolu Konferencije lige. Ždrijeb domaćeg prvenstva je u ponedjeljak, 12. lipnja, dok ćemo europskog suparnika saznati devet dana kasnije. Nova sezona na domaćoj sceni počinje 22. srpnja, a na onoj međunarodnoj Osijek će startati u tjednu nakon toga (27.7.). S kojim će igračkim kadrom osječka momčad krenuti u nove izazove, tek ćemo doznati, ali je već od ranije najavljeno kako će biti značajnih promjena.
Foto: KNBP
