Na golu je diplomirana psihologinja, napad predvode buduća odgajateljica i skorašnja  kineziologinja. Ženski rukometni klub Osijek može se pohvaliti da u svojim redovima ima 19 seniorki, od kojih njih čak 17 studira ili još uvijek ide u srednju školu! Obrazovanje i akademski put jednako im je važan kao onaj sportski, a naše Pume uspješno grabe na oba polja.

Ujutro su na predavanjima, poslijepodne na treningu. I tako u krug. Još kada se tu zaredaju neke ozljede, gripe i viroze, osječki trener Zdenko Kordi ima težak zadatak sastaviti normalan trening. No, svojim igračicama uvijek izađe u susret kada moraju izostati zbog fakultetskih obaveza i to je ono najbitnije – da trener podržava i njihovu akademsku karijeru. Puno je tu kompromisa, odricanja i natrpanog rasporeda kod naših rukometašica, pa ipak ne odustaju. Krenimo redom. Dokapetanica i golmanica Katarina Borac diplomirana je psihologinja i stručna suradnica u jednoj osnovnoj školi.

„Diplomirala sam na studiju psihologije u rujnu prošle godine, a put do obrane je bio podosta težak na trenutke. Kada sam bila studentica, uz rukometne treninge i utakmice sam godinama radila preko studentskog servisa. Bilo je teško sve uskladiti, ali znala sam koji mi je cilj i prema tome sam polako koračala. Predavanja, posao, pa treninzi. Koliko god zvučalo naporno, a ponekad je i bilo, voljela sam ritam koji sam imala jer sam se uvijek bavila stvarima koje volim“, istaknula je Borac koja je na parketu najglasnija podrška svojim suigračicama.

Neke igračice još uvijek idu u srednju školu

One najmlađe, koje je trener Kordi ove sezone tek priključio seniorskom sastavu, još su naravno u srednjoj školi. Lana Matić Todorić pohađa Gimnaziju Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima, a 17-godišnja Ela Đelatović ide u Gimnaziju A.G.Matoša u Đakovu. Lara Vrajić obrazuje se za tehničara nutricionista u osječkoj Ruđerici, dok su Ana Sejkora i Hana Hodak kolegice u I. gimnaziji Osijek. Iva Prćić gotova je sa svojim srednjoškolskim obrazovanjem, kao i Josipa Ćaleta koja je završila Veterinarsku školu i odradila staž u veterinarskoj ambulanti. Tea Strusa završila je Medicinsku školu u Osijeku za farmaceutskog tehničara, a nakon toga upisala je još i Fakultet agrobiotehničkih znanosti!

Njihove starije suigračice već su na fakultetima i dojam je da je većina njih upisala studij koji će kad-tad moći kombinirati s rukometom. Primjerice, Žana Bulatović studira Sportski menadžment, Ana Pehar i Josipa Josipović odlučile su se za fizioterapiju na Veleučilištu "Lavoslav Ružička" u Vukovaru, Dea Čivić je na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu, dok Lea Hren završava diplomski studij Kineziološke edukacije.

„Mislim da su oba ta segmenta mog života imali međusobne koristi jer su poprilično srodni. Ako pričamo o tome kako mi je rukomet pomogao u studiranju, kao glavno bih izdvojila fizičku formu. Svakodnevno treniranje olakšalo mi je polaganje mnogih fizičkih testova jer nije lako polagati neke kolegije, kao što su atletika, gimnastika, vaterpolo i ostali loptački sportovi, ako nisi fizički aktivan van fakulteta. Svi ti sportovi iziskuju poprilično puno energije, pa mi je u tom smislu dosta dobro došla viša razina kondicijske pripreme koju mi rukomet pruža. S druge strane, fakultet je imao značajniju ulogu s teorijske strane, poznavanje metodike općenito u sportu, prevencije ozljeda, kako ispravno raditi na poboljšanju svake motoričke sposobnosti, posebno onih koje su od krucijalne važnosti u rukometu i još mnogo toga…“, objasnila je Lea Hren.

Od budućih trenerica i učiteljica do matematičarki

Do titule sveučilišne magistre kineziološke edukacije dijeli ju još samo obrana diplomskog rada. Bit će onda kompetentna za rad u području kineziološke poduke, izvođenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture, pa na koncu i za trenerski posao. Možda nekad u budućnosti i ona preuzme klupu Osijeka.

„Mislim da je poprilično izazovan posao biti trener. Nije isto raditi s mlađim kategorijama i sa sportašima koji već imaju neka osnovna znanja koja treba pravilno nadograđivati, ali svaka kategorija nosi svoju čar i svoje izazove na koje trener treba biti spreman. Trenerski posao svakako je jedna od opcija u mojoj budućnosti, ali naravno pored toga postoje još neke opcije koje su povezane sa sportom i koje bih s guštom radila“, dodala je Lea.

Može se Lea zaposliti i kao nastavnica tjelesno-zdravstvene kulture, a u zbornici bi mogla sresti i svoju suigračicu budući da je Mia Jozanović na Učiteljskom studiju Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti. Isti fakultet, no studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, pohađa i Petra Frančić. A, u jednoj školi već radi spomenuta Katarina Borac.

„Prije nekoliko mjeseci sam se zaposlila u struci te radim u osnovnoj školi u Vukovaru kao stručni suradnik psiholog. Mogu reći da sam jako zadovoljna trenutnim poslom, škola i osoblje su fantastični, a ono što mi je najbitnije, pristaju na kompromise kako bih mogla sve uskladiti s rukometnim obavezama. I sada je ponekad teško sve koordinirati, ali ljubav prema psihologiji i rukometu ipak idu jedno uz drugo, tako da stres i umor nekako na kraju i ne budu toliko strašni“, zaključila je Katarina.

Kada se podvuče crta, Ženski rukometni klub Osijek trenutno ima 11 studentica i 5 srednjoškolki, dok je jedna igračica već završila fakultet, a dvije srednju školu. Ako vas zanimaju postotci, to vam brzo mogu izračunati Iva Ledenčan i Leona Grgić koje pohađaju Fakultet primijenjene matematike i informatike, smjer Matematika, odnosno Matematika i računarstvo ili pak Ana Vrdoljak koja je na Ekonomskom fakultetu. Sigurno da su im rasporedi puni, a tjedan vrlo dinamičan u strci između predavanja, skripti i treninga. No, uspješno podnose takav ritam i rade ono što najbolje znaju – osvajaju bodove. Kako na ispitima, tako i u dvorani.