Iako ga već 25 godina nema s nama, njegovo se ime i nadalje među sportašima i prijateljima sporta izgovara s velikim poštovanjem. Belišćanin Matija Ljubek definitivno je po svojim rezultatima jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena o čemu svjedoči njegovi mnogobrojni sjajni uspjesi s najvećih natjecanja. Dovoljno je reći da je osvajač četiri olimpijska odličja, dva zlata, srebra i bronce, sudionik četiri Olimpijade dok je na svjetskim prvenstvima osvojio velikih deset medalja, od čega pet najsjajnijih. I službeno je sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća bio najbolji kanuist na svijetu, a u dvokleku sa Zemuncem Mirkom Nišovićem predstavljao je tandem koji je dosegnuo neslućene visine u ovome sportu.

Rođen je 22. studenoga 1953. i pokazalo se da je brzo napredovao, pa je već s 23 godine prvi puta u iznimno uspješnoj karijeri proglašen najboljim sportašem Slavonije i Baranje. To je priznanje primio čak osam puta po čemu je rekorder u muškoj konkurenciji. Još je važnije istaknuti kako je najuspješniji hrvatski olimpijac u pojedinačnim sportovima svih vremena, a nastupio je na četiri najveće svjetske sportske manifestacije. Svoj prvi veliki rezultat ostvario je još 1975. kada je na Svjetskom prvenstvu u Beogradu osvojio broncu u utrci kanua jednokleka na 10.000 metara. Već sljedeće godine napravio je pravi podvig i dosegnuo najvišu stepenicu pobjedničkog postolja na OI u Montrealu, slaveći na 1.000 metara uz brončano odličje na dvostruko kraćoj dionici.

U impresivnoj karijeri osvojio je više od 300 medalja!

Titule na razini nekadašnje savezne države na ovim prostorima teško je i pobrojati budući da se nekako i podrazumijevalo da bude prvak Jugoslavije u svojim disciplinama. U vitrinama je imao više od 300 osvojenih medalja! Nakon što je okončao karijeru, posvetio se stručnom i pedagoškom radu s mladim kanuistima u svom Belišću, stvarajući neke nove pobjednike i prvake. Bio je dopredsjednik Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora, izvršni direktor HOO-a i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kajakaškog saveza. Legenda je postao već za života koji je, nažalost, tragično okončan 11. listopada 2000. godine.

Po njemu nosi naziv priznanje za životno djelo Hrvatskog olimpijskog odbora, kao i Uzor-trofej u izboru za najboljeg sportaša grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Kao velikan hrvatskog sporta, posthumno mu je pripala i državna nagrada za sport Franjo Bučar. Sahranjen je u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju. I na 25. godišnjicu Ljubekove smrti, ponosno se sjećamo našeg Matije i njegovih fantastičnih dostignuća...

FOTO: Zajednica športskih udruga grada Belišća