Počela je sa sedam godina, nakon što joj je prvi sport bio plivanje. Mama je, ipak, bivša atletičarka, baka je također bila u „kraljici sportova“ i mala Mia je imala od koga biti usmjerena. Iz Nuštra je putovala na treninge u Vinkovce, na stadion Cibalije, a onda je stigao poziv iz Osijeka. Postala je članica AK Slavonija Žito i došla „u ruke“ treneru Saši Šešumu koji je brzo prepoznao da je za nju idealna disciplina 100 metara s preponama.

„Očito je naslućivao što bi za mene bilo najbolje i pogodio je. Zajedno smo već dosta toga prošli, njegova podrška mi puno znači i izvan treninga, a mogu reći da potporu osjetim sa svih strana. Stoga je i želja za treniranjem i još boljim rezultatima uvijek prisutna i zapravo – sve jača. Svakako natjecanje do sada me nečemu naučilo i kada sam pobjeđivala i kada bih sama bila nezadovoljna kako sam trčala. Mi u Hrvatskoj nismo do sada imali neke baš zapažene preponašice, što mi je također dodatni motiv da napravim što više mogu“, započela je priču jedna od najboljih mladih atletičarki u Hrvatskoj, 19-godišnja Mia Wild.

Naviknula je sve oko sebe na uspjehe i rekorde

Globalno joj je najveća želja nastupiti na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. godine i biti u finalima seniorskim europskih i svjetskih prvenstava te olimpijada kojima se nada u budućnosti. Za nju trener Šešum kaže da je iznimno predana radu, svjesna da se u vrhunski sport ne dolazi bez odricanja i maksimalne posvećenosti. Iza sebe već ima puno vrlo zapaženih uspjeha, ne samo na domaćoj, nego i na međunarodnoj sceni. Višestruka je prvakinja Hrvatske i državna rekorderka, bila je srebrna na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2024. u Limi, dok je ove godine završila na petom mjestu među najboljim juniorkama Europe.

„Protekloj sezoni dala bih ocjenu 8 od 10 s obzirom na sve ono što sam prolazila. Mislim da sam je dobro izgurala, a prvenstvo u Finskoj mi također može biti dobra lekcija. Bilo je nekih čudnih situacija na tom natjecanju, zapinjala sam na svakoj preponi, što mi se nikada ranije nije događalo. Nisam se s time znala nositi u tom trenutku, no sve je to dragocjeno iskustvo. Mislim da ću nakon pet-šest godina na sve to gledati s osmijehom“.

Svjesna je mlada Nuštarka da je već neko vrijeme u fokusu medija, ne samo lokalnih, nego i puno šire, što je i logično s obzirom na sve što je do sada napravila u karijeri koja je itekako obećavajuća….

„Da, baš je to neki dvosjekli mač. Znam da mnogi ljudi prate moje nastupe, očekivanja su svakako velika i na to se također još uvijek privikavam. Ta je medijska pozornost u Osijeku, moram to reći, vrlo pozitivna i poticajna, a mislim da oni koji poznaju sport znaju kako se ni od koga ne može očekivati da uvijek bude na svom maksimumu, baš u svakoj prilici. Uvijek će biti uspona i padova, ni ja nisam izuzetak. Godinu prije sam praktički svakim novim nastupom ne samo pobjeđivala, nego i rušila rekorde, ali ne može to trajati unedogled. Toliko je detalja koji mogu biti presudni“.

Vidi se i u profesionalnim vodama

Priznanja i nagrade joj, dakako, gode iako sve to skupa i obvezuje. Uz nju su sada već i ozbiljni sponzori koji su prepoznali njene mogućnosti.

„Sve je to vrlo bitno i omogućuje mi da se maksimalno koncentriram na treninge i ono što me očekuje svakom novom utrkom. Posvetila sam se atletici, vidim se u profesionalnim vodama, a znam što to znači i nosi sa sobom. No, prije svega treba u svemu pronaći i ono pravo zadovoljstvo i užitak, što je kod mene neizostavno“.

Toliko je izazova još ispred nje, zapravo je i dalje – na početku. Uvijek si je visoko podizala vlastitu ljestvicu glede postavljenih ciljeva i u tome se ništa ne mijenja ni uoči svega što je očekuje u bliskoj budućnosti.

„Sada sam mlađa seniorka, a što se tiče sljedeće sezone u fokusu su Prvenstvo Europe na otvorenom i Svjetsko seniorsko u dvorani, neće za mene biti baš previše natjecanja u toj prijelaznoj fazi između juniorske i seniorske konkurencije. Stoga je osnovni cilj plasman na ta dva spomenuta prvenstva, kao i postizanje novih osobnih rekorda. U dvorani se nadam da ću konačno doći do te granice od 8 sekundi na 60 prepone, a vani se još više približiti vremenu 13,00 na dionici 100 metara. Zasad sam na 13,10 i ne treba mi puno za takav iskorak“.

Fotografiranje i šminkanje u slobodno vrijeme

U svom zahtjevnom rasporedu, Mia se stigne pozabaviti i nekim stvarima koje joj nakratko odvuku pozornost od onih najvažnijih obveza. I kojima se rado posveti, kada god stigne.

„Fotografiranje me privlači, iskoristim slobodno vrijeme i za takve stvari da malo „fotkam“. Sada sam ušla i u svijet šminkanja, uvijek su mi ljudi govorili da se znam baš lijepo našminkati, da bi mi mama za 19. rođendan platila edukaciju kod moje Katarine Perković, za mene najbolje vizažistice na ovim prostorima i sada s njom radim, ona me dodatno podučava. Uz sve sportske obveze to mi je kao nekakav hobi, nešto u čemu sam se našla osim atletike, dakako i fakulteta. Upisala sam ove godine edukacijsku rehabilitaciju. Zasad sam vrlo zadovoljna, svi su predmeti koji me zanimaju, tako da sam i na tom planu vrlo motivirana“, zaključila je Mia.