Nakon što je proglašena najboljom sportašicom grada Osijeka za proteklu 2025. godinu, Mia Wild je isto priznanje dobila i na razini Osječko-baranjske županije. Zaista je imala dosta uspjeha iza sebe, ne samo na domaćoj atletskoj sceni, nego i na onoj međunarodnoj. Konkretno na europskim i svjetskim prvenstvima kada govorimo primarno o utrkama na 60 i 100 metara s preponama. Članica AK Slavonija-Žito nastavila je naporno trenirati i ove sezone, a nagrade doživljava kao još veći motiv za nova sportska dostignuća.

„Mislim da je to svakoj sportašici i sportašu u gradu i županiji nekako želja, od prvog trenutka kada budu pozvani na takvu manifestaciju, još kao nominirani u nekim kategorijama pa onda i kao dobitnici. Nekako već tada sanjaju o toj prestižnoj nagradi, tako sam i ja. Bilo je to još tamo 2000. kada sam se prvi puta pojavila u toj priči i od tada sam nekako maštala da bih i ja jednog dana mogla biti najbolja u seniorskoj konkurenciji. To mi se napokon i ostvarilo, tako da sam presretna i zahvalna i nadam se da to nije posljednji puta. Donna Vekić je godinama proglašavana najboljom i to apsolutno zasluženo, tako da sam morala čekati neki svoj red. S rezultatima koje je ona ostvarivala, zaista je bilo logično da je „skupljala“ sva ta pojedinačna priznanja, ali eto i mene na postolju“, rekla nam je Mia s osmijehom na licu.

Dosta „rascjepkana“ sezona među seniorkama

Tijekom ovoga proljeća i nadolazećeg ljeta Wild će imati nova iskušenja, ali ne tako učestala kao prethodnih sezona…

„Ovo je prva godina u kojoj se natječem u konkurenciji mlađih seniorki i tako će biti naredne dvije sezone. Moja je kategorija, kako bih to rekla, malo nezgodna jer smo prilično izolirani u smislu broja natjecanja. Tek iduće godine imamo Europsko prvenstvo za mlađe seniorke, a ovoga ću ljeta sudjelovati na EP-u u konkurenciji seniorki. Stoga „pucam“ na ta seniorska velika natjecanja. I još jedno pravilo postoji, a tiče se rekorda. Recimo, ja sam ga na 100 s preponama rušila prošle godine, no tek mi se sada priznaje kada sam ušla u kategoriju mlađih seniorki. Istrčala sam ga prije nekoliko dana u Osijeku i to uopće nije moj najbolji osobni rezultat, ali je eto – državni rekord“.

Formu će testirati i nastojati uzdizati gdje god bude nastupala, a čini se da je raspored prilično „rascjepkan“.  

„Nekako je to sve skupa zbrda-zdola. Natjecanja su mi u rasporedu do 1. srpnja, onda ću imati stanku do kraja toga mjeseca, kada će na red doći i državno prvenstvo. Teško je tempirati formu, uz takav raspored nastupa. Dosta je mitinga ispred mene: Trst, St.Poelten, pa još jedan miting u Austriji, prije toga Balkansko prvenstvo i Hanžekovićev memorijal. Uvijek je neka želja postaviti novi osobni rekord i pobjeđivati, vjerujem da će sve biti dobro. Imam Europsko seniorsko prvenstvo krajem kolovoza i Mediteranske igre u rujnu, kao neka dva središnja događaja iz moje perspektive“.

Zahvala sponzorima na podršci

Najboljoj osječkoj sportašici podrška stiže i od važnih gospodarskih subjekata koji su prepoznali njezin potencijal za još veće domete u „kraljici sportova“.

„Hvala sponzorima koji mi puno toga olakšavaju. Istina je da oko toga ima i određenih obveza, ali opet mi je sve dobrim dijelom olakšano zbog pomoći u opremi i suplementima. Jako mi pomažu oko pripreme za natjecanja. Evo, sada me je popratio i Garmin, imam dosta benefita od svega i puno mi olakšavaju cijeli moj sportski proces. Stoga moram biti zahvalna svima jer da si moram neke stvari sama financirati, sve bi išlo dosta teže“.

Nedavno je prošla i dvotjedni vojni rok i ne samo da joj je to bilo zanimljivo, nego se s temeljne obuke vratila oduševljena!

„Meni je to bilo super, ta dva tjedna! Da mi netko kaže da se trebam vratiti natrag, odmah bih prihvatila, bez razmišljanja. Bilo je i to i lijepo i korisno razdoblje, iako sam uvijek imala disciplinu kao sportašica, ali ta poveznica s ljudima, stjecanje novih prijateljstava… Bila sam u sobi s 15 djevojaka, bilo je to vrlo zanimljivo i ugodno iskustvo, kakvo vjerojatno više nikada neću imati. I mogu reći da sam zaista uživala, tamo se upoznaju ljudi različitih profila i što je najbitnije - svi su pristupačni za razgovor. No, kada se radi, kada su obveze u pitanju, sve je bilo maksimalno ozbiljno. Radila sam neke stvari prvi puta u životu, eto i pucala iz puške, sve je to dobro prošlo i drago mi je zbog toga. Baš dragocjeno i posebno iskustvo. I njima sam svima zahvalna jer su mi postala dodatna motivacija i podrška na mome sportskom putu, kao i svim drugim sportašima“.

Konkurencija je sada iznimno velika i jaka

Najosjetljivije razdoblje kod mnogih sportaša je ono koje se dotiče prelaska iz juniorske u seniorsku konkurenciju. U atletici je to posebno izraženo, a Mia je pojasnila:

„Seniori su velika, vrlo brojna kategorija i među njima je puno onih s dobrim ili odličnim rezultatima. Recimo, na rezultatu kojega ja imam kao svoj osobni rekord 13,10 je stotinjak djevojaka. Teško je njima konkurirati i boriti se za velike stvari. Ipak je to ogromna konkurencija u kojoj je zahtjevno izboriti se za svoje mjesto na takvoj pozornici. Zato neke atletičarke i odustanu jer više ne budu konkurentne kao u kadetkinjama i juniorkama. Zna to biti frustrirajuće, posebno kada imate i fakultetskih obveza ili morate raditi da bi se mogli financirati u sportu… Njje to baš jeftino, zna biti ozbiljno financijsko opterećenje ne samo za tu osobu koja trenira, nego i za roditelje. I onda još mladi ljudi dođu na trening umorni s fakulteta ili s posla, a moraju što bolje odraditi ono što se od njih očekuje. Tako da sam osobno vrlo zahvalna s te strane, budući da imam podršku i svoga Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, oni me jako razumiju u svemu i zasad sve redovito rješavam u rokovima. U tom kontekstu, još jednom ide zahvala i svim sponzorima, Ministarstvu obrane, a koliko su mi svi bitni – želim im se odužiti svojim rezultatima“.