Na pozornici Koncertne dvorane Franjo Krežma u srijedu su se izredali Luka Pratljačić, Mia Wild, Matej Matković, Zdenko Kordi, odbojkaši Murse i brojni drugi nagrađeni sportaši i sportašice, sportski kolektivi i djelatnici u sklopu tradicionalne svečanosti „Sportaš godine“ organizirane u suradnji Grada Osijeka, Zajednice osječkog sporta i Glasa Slavonije. I kada su svi mislili da je ceremoniji došao kraj, pred prepunu je dvoranu ponovno stao domaćin manifestacije i osječki gradonačelnik Ivan Radić te biranim riječima govorio o osobi koja je praktički postala glas lokalnog sportskog novinarstva. Dalo se primijetiti da je voditelj Mario Mihić, koji je inače ovu ceremoniju sjajno odradio u suradnji s Antonijom Mrkonjić, ostao pomalo zbunjen jer nešto se događalo mimo njegove pripreme i dogovorenog protokola. Već je razmišljao kako improvizirati i nadovezati se na govor, a onda je popularni Miha od voditelja postao - laureat. Dobio je nagradu Osječki lav za 35 godina predanog rada i trajnog doprinosa razvoju sportskog novinarstva u Osijeku!

„Prvo što moram istaknuti – nekako je ustaljeno pravilo da laureati znaju da su dobitnici priznanja i nagrada te da se u skladu s time imaju vremena pripremiti i smisliti što će reći pred auditorijem. Mislim da su svi u dvorani primijetili koliko sam ostao zatečen jer ni u primisli mi nije bilo da kao voditelj programa mogu uopće doći u situaciju da budem među nagrađenima! Ostao sam jako zatečen u onom pozitivnom smislu i dirnut. Pogotovo slušajući riječi svoga prijatelja, velikog ljubitelja osječkog sporta i našeg gradonačelnika Ivana Radića jer kako je on pričao o meni, to ne samo da mi je godilo, nego me je ispunilo takvim ponosom, baš kao i onaj pljesak nakon toga. Nisam mogao to sve ni procesuirati koliko sam bio pod dojmom, a kasnije kada sam slušao koliko taj pljesak traje i traje, shvatio sam da je ljudima drago što sam dobio tu nagradu, da me zaista respektiraju, cijene, pa mogu reći – i vole. I to je zaista ono na što sam najviše ponosan“, istaknuo je Miha još uvijek pod dojmom događaja.

Posvećen NK Osijek od osme godine života

Njegova profesionalna karijera započela je u ljeto 1991. godine u ne baš najpoželjnijim, ali itekako hrabrim uvjetima. I možda mu je upravo takav ratni početak dao snage da, tijekom ovih 35 godina, mirno i profesionalno prebrodi sve sportske izazove. Kao mladić s 21 godinom stigao je tada u sportsku redakciju Glasa Slavonije kod doajena osječkog i hrvatskog sportskog novinarstva Dragutina Keržea.  

„Učio sam od Drage Keržea koji mi je prvi pružio priliku kada sam, kao jedan iznimno mlad dečko s 21 godinom, stigao u redakciju Glasa Slavonije i odmah dobio vrući krumpir u ruke jer mi je Drago tada rekao da preuzimam Nogometni klub Osijek. A, onaj tko u sportskoj redakciji Glasa prati NK Osijek, taj je ne samo počašćen, nego preuzima nekako i najveću odgovornost“, rekao je sada 57-godišnji Mihić.

NK Osijek njegova je prva i najveća ljubav. Radio je Mihić i na Gradskom radiju Osijek, imao je angažman, odnosno emisiju „Miholovka“ na Osječkoj televiziji, a onda se priključio medijskom timu najdražeg mu kluba. Prvo volonterski, a od 2016. godine i profesionalno u ulozi klupskog glasnogovornika. Kako kaže, kao dijete koje je utakmice pratilo s istoka Gradskog vrta, to nije mogao ni zamišljati. I često će, upravo zbog tog svog fanatizma i pripadnosti bijelo-plavom klubu istaknuti da je prvo navijač, pa onda tek novinar. Jer, NK Osijek njegova je svakodnevica ne zadnjih 35 godina, već od njegove osme godine života kada ga je otac odveo na prvu utakmicu.

„Nikada ovu svoju profesiju nisam doživljavao onim klasičnim poslom. Uvijek sam isticao da to kao dijete nisam mogao ni sanjati koliko mi se činilo nerealnim, pa mi nije ni prolazilo kroz glavu. Jednostavno, imam privilegiju raditi ono što bi mnogi htjeli. Biti uz vrhunske, pa i one malo manje poznate sportaše i doći u situaciju da se s njima, osim profesionalne suradnje, zbližim i na toj nekoj prijateljskoj razini koja ostaje i nakon njihovih karijera. Uvijek možemo popričati ne samo o sportu, nego i o svemu ostalome i upravo su ta prijateljstva nešto najljepše u ovom poslu“, nadovezuje se Miha.

Miha kao identitet grada Osijeka

U tih 35 godina karijere stalo je toliko uspjeha, priznanja i onog najvažnijeg – odanosti. Osijekov glasnogovornik još je tijekom 2021. godine ostvario pothvat kojim se rijetko koja osoba u svijetu sporta može pohvaliti. Miha je od 1996. pa do 2021. godine odradio tisuću službenih utakmica u nizu. Konkretnije, u tih 26 godina nije propustio niti jednu utakmicu svojih Bijelo-plavih, bilo da je riječ o prvenstvu, kupu, europskim natjecanjima ili pak prijateljskim susretima. I bio bi taj niz zasigurno i puno duži da mu nije dijagnosticiran zloćudni tumor debelog crijeva i naređeno nužno mirovanje. Pa ipak, Miha je bio optimističan, vjerovao je u oporavak i povratak na svoju najdražu tribinu. Vjerovali su u to i navijači koji su mu skandirali na stadionu i podržali ga transparentom, kao rijetko kojeg novinara, ali kao i igrači koji su mu redovito slali poruke podrške. I brzo se Mihić vratio tamo gdje je stao.

„Zapravo su ljudi kod mene brzo prepoznali tu moju fanatičnu crtu u pripadnosti gradu, klubu, pa i općenito klubovima iz ove naše slavonske metropole i mislim da me to nekako učinilo prepoznatljivim. Očito ljudi vole i cijene one s kojima se mogu poistovjetiti kada je ljubav prema nečemu u pitanju…“, dodao je najpoznatiji Osijekov navijač.

U tih 35 godina karijere stalo je toliko uspjeha, priznanja i onog najvažnijeg – odanosti. Osijekov glasnogovornik još je tijekom 2021. godine ostvario pothvat kojim se rijetko koja osoba u svijetu sporta može pohvaliti. Miha je od 1996. pa do 2021. godine odradio tisuću službenih utakmica u nizu. Konkretnije, u tih 26 godina nije propustio niti jednu utakmicu svojih Bijelo-plavih, bilo da je riječ o prvenstvu, kupu, europskim natjecanjima ili pak prijateljskim susretima. I bio bi taj niz zasigurno i puno duži da mu nije dijagnosticiran zloćudni tumor debelog crijeva i naređeno nužno mirovanje. Pa ipak, Miha je bio optimističan, vjerovao je u oporavak i povratak na svoju najdražu tribinu. Vjerovali su u to i navijači koji su mu skandirali na stadionu i podržali ga transparentom, kao rijetko kojeg novinara, ali kao i igrači koji su mu redovito slali poruke podrške. I brzo se Mihić vratio tamo gdje je stao.

„Uvijek sam na te sportove, ne samo na nogomet, nego i na sve ostale, gledao na način da mi je najvažnije bilo proširiti neku lijepu priču o osječkom sportu. Raditi na tom nekom lokalpatriotizmu i ljudima približiti da je ovo naš grad, da su to naši klubovi i da ih trebamo podržati koliko god možemo. To sam si zadao kao neku svoju misiju“, istaknuo je Miha.

Poštovanje ljudi najbolje pokazuje koliko je Miha zadužio osječki sport

Dojam je kao da je Mihić pupčanom vrpcom vezan za svoj Osijek. I sam će istaknuti da je bilo nekih obiteljskih i privatnih trenutaka kada je mogao ili možda i trebao otići, ali ovakvom fanatiku napuštanje grada na Dravi nije dolazilo u obzir.

„U biti sam se kroz ta desetljeća maksimalno posvetio osječkom sportu i onda kada dobiješ ovakvo priznanje, naravno da si počašćen i dakako da sve skupa poprimi onu dimenziju da sam sebi kažeš eto, očito je imalo smisla. Činjenica je da mi novinari ne radimo za nagrade i da nam to nije nit vodilja s početka profesionalne karijere, ali ipak i ta nagrada govori nešto o tomu koliko su to ljudi prepoznali, koliko cijene i kada kažu naš Miha, kada mi pošalju poruku, jave se ili čestitaju. To mi je nekako najljepše jer znam da sam napravio nešto dobro“, zaokružuje Osječanin cijelu priču.

I nakon takvih 35 godina, naravno da je zaslužio priznanje Grada Osijeka i Zajednice osječkog sporta.

„Hvala još jednom svima na čestitkama. Počašćen sam i privilegiran da mogu i dalje nastaviti tamo gdje sam stao – i nakon ovih 35…“, zaključio je Miha.

Voditelj ceremonije, pa laureat. Ali najvažnije – navijač. Jer od te ljubavi sve je krenulo. I tu ljubav, ipak, ne živi tek 35, nego gotovo 50 godina svoga života.

FOTO: Privatna arhiva