Nikad jači i nikad bolji. Barem za sada jer, kako kaže, pred njim su tek najbolje boksačke godine. Osječki superteškaš Luka Pratljačić na nedavno je održanom Svjetskom prvenstvu u Liverpoolu osvojio peto mjesto, na posljednjem Europskom prvenstvu bio je brončani, a uz to je i aktualni državni prvak u superteškoj kategoriji (90+ kg). Njegovo će ime ostati zauvijek upisano u povijesti osječkog boksa budući da je prošle godine u Beogradu postao prvi Osječanin koji je osvojio medalju na europskim prvenstvima, a sada je na svjetskoj smotri ulaskom u četvrtfinale potpisao najveći domet osječkog boksa u povijesti. Ponosan je 28-godišnji Pratljačić na ostvareno, ali baš kao pravi sportaš - i dalje gladan novih ostvarenja i nekih sjajnijih medalja.

Svoj put započeo je u Boksačkom klubu Mladost Osijek, a onda prešao u zagrebački Gladijator. Jedno vrijeme predstavljao je Borovo, godinu dana bio je u Sesvetama, a sada je već neko vrijeme član BK Osijek.

„Boksom sam se počeo baviti sada već davne 2009. godine. Mi smo tu na Jugu 2 svi bili tako veseli dečki. Često sam se družio sa starijom bratovom ekipom koja je trenirala boks. Braća Zec (nap.a. Dino i Toni) bili su prvaci Hrvatske, malo po malo trenirao sam s njima, a onda je uslijedio i prvi meč mog brata Marka Pratljačića. Ja sam uz to paralelno trenirao nogomet, ali onda sam se u potpunosti opredijelio za boks i tako je to sve krenulo. Te 2009. godine sam imao svoj prvi meč“, započeo je Pratljačić svoju priču.

„Ovo je tek čvrsti temelj za ostvarivanje velikog rezultata“

Točno 15 godina kasnije, Luka je ispisao povijest osječkog boksa i postao prvi Osječanin koji je osvojio medalju na europskim prvenstvima u boksu. Sada je, zajedno s Reboljem, nadopisao tu povijest s prvim pobjedama na Svjetskom prvenstvu u Liverpoolu. Njihova će imena ostati zauvijek zapisana, ali dojam je da je ovo tek početak i da Gunner s Juga 2 može još daleko dogurati.

„Zasigurno da ti, kada nešto radiš, godi kada napraviš neki rezultat, kada sav tvoj rad i trud dođu na vidjelo. Posebno mi je drago što sam kao Osječanin uspio napraviti zapažen rezultat na europskim i svjetskim prvenstvima, i da sam na taj način ostao zapisan. Vjerujem da osječki boks s nama dvojicom može stvarno još daleko dogurati. Mislim da ovo nije ni blizu našeg kraja, nego tek čvrsti temelj za ostvarivanje nekog daljnjeg velikog rezultata“, nadovezao se Luka.

A, veliki rezultat bio je nadomak ruke na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u Liverpoolu gdje je Pratljačić krenuo poprilično dominantno i samouvjereno. Prvi je meč protiv Samoanca Miracle Manuiasio Kia riješio nokautom u prvoj rundi, a sa sigurnih 5:0 u sve tri runde svladao je kasnije i Grka Stylianosa Rouliasa te osigurao borbu za medalju, ali i potpisao najveći domet osječkog boksa u povijesti. U četvrtfinalu ga je, nažalost, zaustavio favorizirani Kazahstanac Aybek Oralbay kojem Luka nije mogao ozbiljnije zaprijetiti zbog ozljede šake. Saznalo se to tek nakon meča jer Pratljačić nije htio tražiti alibi niti, unatoč sugestijama, predati taj meč. Kazahstanac je kasnije postao svjetski prvak u superteškoj kategoriji, a naš se Osječanin morao zadovoljiti petim mjestom.

„Ne smatram to peto mjesto nekim velikim uspjehom jer stvarno mislim da mogu dalje dogurati. Ovo će Svjetsko prvenstvo svakako ostaviti dug trag u mojoj karijeri. Reprezentacija je bila odlična, stvarno smo disali kao jedno, navijali i bodrili se međusobno. Upisali smo velike pobjede, savladavali dobre protivnike i sigurno ću to pamtiti. Bila je lijepa atmosfera, ali ostaje žal što nisam osvojio medalju za koju mislim da ju mogu osvojiti, da ju zaslužujem i da sam tu negdje pri vrhu. Nažalost, uvijek mi se dogodi ta neka ozljeda, imao sam sada problema sa šakom tako da se nije baš sve poklopilo za mene“.

Osječki topnik u Liverpoolu je ponovno imao glasnu podršku svojih navijača i kolega iz reprezentacije, pa je tribina u M&S Bank Areni pomalo djelovala kao kop na Anfieldu. Prijatelji i navijači vjerno ga prate na svakom koraku, a zbog njega su išli čak i na Tajland!

„Bogu dragom sam zahvalan što imam stvarno dobre navijače koji mi uvijek dodaju onaj mali, ali važan poticaj koji često napravi razliku. Doživljaj u Liverpoolu je bio stvarno kao da sam u Osijeku na Jugu, ili u Zagrebu u dvorani. Doduše, tada bi sigurno bilo puno više navijača, ali i u Liverpoolu su bili dovoljno glasni i napravili sjajnu atmosferu. Uvijek se rado sjetim kada su jedni prijatelji, jedan nogometaš i trener koji su tada bili u Maleziji, došli na Tajland zbog mene. Nažalost, tada se još nije znao raspored mečeva i morali su se vratiti dan prije moje borbe, ali evo čak sam i na Tajlandu imao navijače kada sam bio na kvalifikacijama za Olimpijske igre“, ponosno je istaknuo.

Najbolje boksačke godine tek dolaze

Aktualni je prvak Hrvatske u superteškoj kategoriji, brončani na Europskom prvenstvu i peti na Svjetskom prvenstvu. Uz to, ove je godine krenuo i s profesionalnom karijerom koju je započeo na najbolji mogući način – pobjedom nad češkim predstavnikom Emilom Zgyugom. Možemo li reći da su ovo njegove najbolje boksačke godine, pitamo ga…

„Pa mislim da sada tek polako ulazim u te najbolje boksačke godine. Kažu da superteškaši kasnije sazrijevaju, ipak smo veći ljudi. Tako da, mislim da će tek zapravo kroz dvije-tri godine nastupiti te moje najbolje boksačke godine i da će to trajati tamo negdje do moje 36.-37. godine. Nadam se da je preda mnom još desetak godina odlične karijere i da će polako na naplatu doći sav taj rad i trud te da će od sada, ako Bog dragi da, sve krenuti kako treba - samo da nema ozljeda. Što se tiče profesionalne karijere, ne bih htio ništa unaprijed govoriti jer smo trenutno u nekim pregovorima, pa ne bih htio tu ništa isticati dok se ne realizira. Ali, nadam se da ću uz Božju pomoć izabrati pravi put i da će biti sve u redu“.

Iako je postao profesionalac, nije odustao od Olimpijskih igara na kojima se, podsjetimo, igra amaterski boks. Pariz mu je za dlaku izmaknuo, ali nova prilika je 2028. godine u Los Angelesu.

„Sve ovisi o razvoju profesionalne karijere, ali meni je stvarno san nastupati na Olimpijskim igrama i mislim da to zaslužujem. Volio bih, naravno, predstavljati svoju državu na toj najvećoj smotri. To mi je, evo, ostala velika želja“, objašnjava Pratljačić.

Uz boksačku karijeru ima i akademsku titulu

U ringu je samouvjeren, nabrijan i nošen energijom svojih navijača, ali zanimalo nas je što se događa u svlačionici prije samog izlaska u ring. Sportaši ipak često imaju određene rituale i navike.

„Pa neke rituale prije meča nemam, ja u to ne vjerujem – ja sam kršćanin, katolik i mene to ne zanima. Imam naviku u smislu da se malo izoliram, da ugasim telefon dan prije i da na dan meča posebno pazim na prehranu. Imam točno određeno što jedem u kojem trenutku, naravno ovisno o tome kada mi je meč. Nema tu ničeg posebnog, zagrijemo se i iz svlačionice izlazimo kada dođe red na nas. Naravno, uz nabrijanu atmosferu jer se publika dere i moji navijači dodatno podižu adrenalin, a onda idemo u ring, odnosno – rat“.

Luka je, uz svoju boksačku karijeru, uspješno gradio i onu akademsku. Studirao je na Kineziološkom fakultetu u Osijeku gdje je stekao titulu sveučilišnog magistra kineziološke edukacije. Studij mu je zasigurno puno pomogao u poznavanju sportske prehrane, prevencije ozljeda i sličnog.

„Naravno da mi je fakultet puno pomogao, dosta sam toga proučavao i imao sam stvarno predivne profesore koji su imali razumijevanja za mene. Pamtim to kao lijep period svoga života, proširio sam svoje znanje i definitivno će mi u sjećanju ostati i fakultet, i profesori, i kolege. Bilo je jako lijepih trenutaka!“.

Pripremajući ovaj intervju, na YouTubeu sam naišla na zanimljiv komentar: Što se vokabulara tiče, Luka je za Miluna i Hrgovića August Šenoa. I doista, Pratljačić ima bogat vokabular i lijepo se izražava, pa je u tom smjeru išlo i moje zadnje pitanje. Zapravo, dva pitanja – koliko je važno da boksač bude elokventan i kako bi se on opisao u tri riječi.

„Mislim da je jako važno da su boksači elokventni jer tako razbijamo taj stereotip o boksačima kao glupim ljudima, hajmo reći krkanima, agresivcima i slično. Mislim da je to danas generalno dosta promijenjeno s pristupom te načinom treniranja i razmišljanja, pa samim time mislim i da su boksači danas dosta drugačije osobe. Malo mi je nezahvalno sebe opisati u tri riječi… Ali evo, mogu reći da mislim da sam poštena osoba, prije svega dobar prijatelj i najčešće vedra osoba. Eto, u malo više od tri riječi – pošten, vedar i dobar prijatelj“, zaključio je osječki div.

FOTO: Hrvatski boksački savez