U Osijeku se odbrojavaju dani do uključenja još tri vrtića u Masterplan projekt EHF-a i HRS-a Rukomet u vrtićima – „Vrtko“. Od siječnja je krenuo projekt u Dječjem vrtiću Potočnica i ako se suditi po prvim dojmovima svih sudionika već sada se može zaključiti da će „Vrtko“ biti pun pogodak.
O tome ne svjedoče samo impresivne brojke iz prvog kalendarskog mjeseca o 55 osječkih mališana koji su postali aktivni akteri (te ukupno 1319 u cijeloj Hrvatskoj) nego i pozitivne reakcije svih koji su na neki način uključeni u ovaj sjajan projekt. Od djece koju su nove aktivnosti u vlastitom vrtiću brzo očarale pa do onih koji se brinu da djeca zavole rukomet, loptu i sport općenito te da sve prođe po planu. Riječ je, naravno, o odgajateljicama te trenericama i igračicama ŽRK Osijek koje s djecom rade dva puta tjedno po sat vremena, u dvije starosne skupine.
SVAKI TRENING NEŠTO NOVO
Za odgajateljicu Barbaru Lišić sudjelovanje u „Vrtku“ dodatna je aktivnost koja joj se brzo svidjela, iako joj je donijela i dodatni izazov.
„Budući da kao odgojitelj provodim tjelesne aktivnosti sa svojom skupinom koja broji 19 djece, provoditi „Vrtka“ u vrtiću za mene je bio izazov. Razloga je više, a prvi je svakako da svoju skupinu poznajem i znam mogućnosti svakog djeteta. Provođenjem „Vrtka“ morala sam upoznati i prepoznati afinitete svakog od 55 djeteta za rukomet, uz to što su u „Vrtko“uključena djeca različitih dobnih skupina. Svaki trening se pripremam odraditi nešto novo, a opet prilagođeno djeci koja su na treningu odnosno njihovim mogućnostima. Dobivam pozitivne povratne informacije od roditelja, kolegica, ali ono najvažnije od djece koja jedva čekaju da im krene trening“.
I njena kolegica po struci Lea Kovačević brzo se prilagodila još jednom izazovu u radu s najmlađima.
„Rad s djecom predškolske dobi je “životni” poziv koji je vrlo dinamičan i izazovan. Kako smo sami svjesni sve većeg broja pretile djece, koje se slabo kreću i s time uzrokuju i zdravstvene poteškoće (iskrivljenje kralježnice, spuštena stopala, atrofija mišića i sl), svaki oblik fizičkog aktiviranja djece je velika dobrobit za njih. Trudimo se u svom svakodnevnom radu, a sada i kroz “Vrtko” zadovoljiti djetetovu potrebu za kretanjem i igrom. Igra je primarna djetetova zadaća i kroz nju se aktiviraju svi mišići tijela, kao i misaoni procesi. Sav naš rad usmjeren je ka poticanju i podržavanju prirodne radoznalosti, interesa i aktivnosti djece. U radu smo samo pojačali rad s loptom. Lopta kao osnovno sredstvo uvelike pomaže razvijanju manipulacijskih vještina (hvatanje, bacanje, dodavanje, vođenje) koje su temelj motoričkog razvoja te se na njih nadograđuju ostale vještine.“
PUNO DOBRE ENERGIJE NAKON RADA S DJECOM
Igračice ŽRK Osijek odavno su zavoljele rukomet, stoga je razumljivo kako su se neke od njih rado uključile u projekt koji bi uz poticanje djece na tjelesnu aktivnost trebao neke od njih i dodatno približiti pa možda i usmjeriti u naš trofejni sport. Razlike kako je to biti s obje strane u rukometu, i igračke i trenerske opisala je vratarka ŽRK Osijek Magdalena Brkić.
„Kao igračica seniorskog rukometa na treningu sam najviše usredotočena na svoje vještine, odrađujem trening pokušavajući maksimalno smanjiti svoje pogreške i često to zna biti psihički, ali i fizički iscrpljujuće. Ne zamaram se formom treninga, niti postavkama jer za to postoje treneri koji imaju unaprijed određene zadatke s toga sam s te strane neopterećena. Često se nakon svoga treninga osjećam fizički i psihički iscrpljena, ali i zadovoljna. Kao trenerica uvijek dolazim na treninge s već izrađenom idejom ili planom što ću sve raditi s djecom. Ne zamaram se svojom izvedbom, ali sam često nesigurna hoće li sve proći u redu, hoće li djeca shvatiti poanta treninga i odraditi sve na željeni način. Naravno, kako su to djeca često ne bude tako, ali njihova spontanost uvijek uljepša trening čak i ako nije odrađen kao što je planiran. Nakon treninga se uglavnom osjećam sretno i zadovoljno te nisam fizički iscrpljena nego puna dobre energije.“
ODUŠEVLJENOST DJEČJOM PREDANOSTI
Mirta Špoljarić 15 je godina bila igračica u ŽRK Osijek, gdje je sada trenerica mlađih dobnih skupina. I nju je oduševio rad s najmlađom djecom, a pogotovo njihova spremnost za učenjem.
„Razlika između uloge igračice i trenera je ogromna. Kao igračica dolazila sam na treninge i davala sve od sebe kako bih naučila i usvojila sve što su treneri zahtijevali od mene. Sada sam ja u ulozi trenera i pokušavam prenijeti svoje znanje i entuzijazam na djecu. Iz dana u dan oduševljava me njihova predanost i spremnost za stalnim učenjem. Do sada nisam radila s djecom vrtićke dobi, ali u ova dva mjeseca rada na projektu „Vrtko“ zadivljena sam dječicom koja jedva čekaju početak treninga. Na treninzima se trudim kroz igru i zabavu naučiti ih što više i razvijati njihove sposobnosti. Oni uspješno odrade svaki zadani zadatak, a sve to na kraju nagradimo pjesmicom.“
ŽRK Osijek bio je pokretač ovog projekta u našem gradu, koji ne bi uspio zaživjeti da se nisu uključili svi mjerodavni.
„Ovaj je projekt hvale vrijedan jer su djeca od najranije dobi uključena u sportsku aktivnost što je vrlo bitno za njihov daljnji razvoj. Naš je zadatak dati sve od sebe da što veći broj djece zavoli sport i stekne naviku bavljenja sportskom aktivnosti. Početak projekta bio je vrlo uspješan, a sada samo nastavljamo dalje u tom ritmu. Suradnja s odgajateljicama, trenericama, igračicama, ravnateljicom Dječjeg vrtića Osijek, Gradom, Zajednicom Osječkog sporta, HRS-om je izvrsna. U ime voditelja projekta „Vrtko“ za naš grad, prof. Zdenka Kordija, i osobno, želim se zahvaliti svim sudionicima. Udruženim snagama započeli smo odličnu stvar, vrlo bitnu za djecu našeg grada jer, tko zna, možda će baš oni u budućnosti donositi medalje i pehare u naš Osijek…“
