U kontrama je ubojita, sa sedam metara gotovo pa nepogrješiva. U dosad odigranih 20 utakmica, Petra Frančić postigla je čak 146 pogodaka i tako se trenutno smjestila na peto mjesto najboljih strijelaca u Prvoj hrvatskoj rukometni ligi. Svojim je igrama nedavno zaslužila i poziv Ivice Obrvana, izbornika hrvatske ženske seniorske reprezentacije. U sklopu našeg rukometnog specijala, razgovarali smo s 22-godišnjom Petrom, inače lijevim krilom Ženskog rukometnog kluba Osijek.
Široka je lepeza sportova koje Petra voli ili u kojima se okušala. Nogomet, stolni tenis, gimnastika, pa i karate. Ipak, rukomet je postao njen put. U osnovnoj školi odlučila se priključiti školskoj rukometnoj ekipi, a njen je potencijal odmah prepoznao trener Zvonko Bošnjak kojeg se danas rado sjeća i spominje.
– Rukomet sam počela igrati u četvrtom razredu osnovne škole, u sklopu školskog tima Osnovne škole Bartola Kašića u Vinkovcima. Upravo tamo me zapazio trener Zvonko Bošnjak koji je prepoznao moj potencijal i pozvao me da se pridružim ŽRK Vinkovci. To je bio moj prvi pravi ulazak u svijet klupskog rukometa. Najviše pamtim razna natjecanja i turnire na koje smo išli, bilo je to zaista posebno razdoblje. Ekipa je bila izuzetno složna, kemija među nama je bila nevjerojatna i to je nešto što me uvijek vraća lijepim uspomenama. Trener Bošnjak mi je jednom rekao nešto što mi je ostalo duboko urezano u sjećanje: „Rad pobjeđuje talent“. Taj savjet me prati i danas, jer bez truda i svakodnevnog rada nema uspjeha, pa bez obzira na to koliko si talentiran.
Za Osijek je debitirala protiv Podravke
Rodila se i odrasla u Vinkovcima, pa je u gradu na Bosutu napravila svoje prve rukometne korake. Igrala je lijevo krilo jer je, kako kaže, uvijek bila najmanja, najmlađa i najmršavija. U Osijek je došla 2018. godine i odmah je imala vatreno krštenje budući da je debitirala na utakmici s – Podravkom.
– Imala sam sreću što me je vodila trenerica Jelena Crnov koja mi je ukazala veliko povjerenje i doslovno me bacila u vatru – već u prvoj utakmici protiv Podravke dala mi je priliku i minutažu. To je za mene bio veliki korak i veliko iskustvo već na samom početku. U klubu mi je danas stvarno odlično. Cure su divne, atmosfera u ekipi je sjajna i međusobno si uvijek pomažemo. Iskreno, da sam i sama mogla birati kakvu ekipu želim, mislim da ne bih mogla složiti bolju od ove koju sada imam.
U Osijeku je već punih sedam godina, a od tada talentirane 16-godišnjakinje prometnula se u jednu od trenutno najboljih igračica. Gol s krila, iz kontre ili sa sedam metara – svejedno je jer Frančić ima vrlo dobru realizaciju. U Rijeci je Zametu zabila 14 golova, u Osijeku protiv istog protivnika svojim pogotkom osigurala bod. Početkom godine protiv Zrinskog je bila stopostotna s 12 pogodaka, Trešnjevki, Dugom Selu ’55 i Rudaru zabila je 10… Često su u zapisniku dvoznamenkasti brojevi kraj njenog imena. Standardna je članica prve ekipe i definitivno jedna od onih na koju se trener Zdenko Kordi može osloniti. Trenutno je čak, sa svoje nepune 23 godine, i među najstarijima u ekipi!
– Ova sezona mi je definitivno najbolja do sada. Posebno volim one utakmice koje se rješavaju u posljednjim sekundama, pa takve su mi pobjede slađe i od čokolade! A što se tiče najdražih golova, uvijek su mi posebno dragi upravo ti koji donesu pobjedu ili izjednačenje.
Sanja kockasti dres, ali i francusku ili mađarsku ligu
Svojim je predstavama tako zaslužila i poziv izbornika Ivice Obrvana. I ranije je, mora se istaknuti, kao članica juniorske reprezentacije nastupala na svjetskom i europskom prvenstvu. No, sigurno je poseban osjećaj bio pročitati svoje ime među onih 35 na širem popisu igračica hrvatske seniorske rukometne reprezentacije za Europsko prvenstvo 2024. godine. Iako na samo prvenstvo na kraju nije otišla, lijepo je znati da si u očima izbornika među 35 najboljih seniorki u državi.
– To su iskustva koja ću pamtiti cijeli život. Igrati za reprezentaciju, bez obzira na uzrast, uvijek je velika čast i ponos. Svjetsko i europsko prvenstvo s juniorskom reprezentacijom donijeli su mi puno novih spoznaja, ali i potvrdu da sam na dobrom putu. A kada sam vidjela svoje ime na širem popisu za seniorsku reprezentaciju, osjećaj je bio neopisiv – mješavina ponosa, uzbuđenja i dodatne motivacije. To mi je bio ogroman poticaj da nastavim raditi još više i da jednog dana zaista zaigram na velikom natjecanju u dresu seniorske reprezentacije.
San joj je jednog dana obući kockasti dres, ali i zaigrati u francuskoj ili mađarskoj ligi. Uz ovu sportsku karijeru, uspješno gradi i onu akademsku. Petra je studentica preddiplomskog studija Rani i predškolski odgoj i obrazovanje na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku.
– Naravno, kao i svaka sportašica, imam svoje snove. Završavam predškolski studij, ali ipak, želja mi je igrati rukomet dokle god budem mogla i dokle god budem na razini jer me to ispunjava. Voljela bih jednog dana zaigrati za mađarski Győr ili francuski Metz. Pratim njihove utakmice i divim se načinu na koji igraju. Brzo, borbeno i s puno strasti. Bilo bi ostvarenje sna biti dio takvih ekipa, trenirati uz najbolje i razvijati se u tom okruženju. To mi je velika motivacija za svakodnevni trud i rad. Što će biti poslije, vidjet ćemo. Nikad se ne zna gdje će me život odvesti. Možda ostanem u rukometu kao trenerica, možda budem radila u struci… U svakom slučaju, bitno mi je da radim ono što volim i što me veseli.
Kroz Vrtko je spojila rukomet i svoju struku
Svoje prve trenerske korake već je napravila. Zapravo, na idealan je način spojila svoj omiljeni sport i struku. Petrin ŽRK Osijek uključio se u Master projekt „Rukomet u vrtićima – Vrtko“ u suradnji Europske rukometne federacije i Hrvatskog rukometnog saveza. Osijek je tako među devet klubova nositelja, pa uz podršku grada Osijeka i Zajednice osječkog sporta nastoji zainteresirati djecu vrtićke dobi ne samo za rukomet, nego za sport uopće. U fokusu tako nije samo rukometna igra, već razvijanje motorike koja je potrebna u tom uzrastu. Osim odgajateljica iz vrtića, edukaciju za ovaj projekt su prošle i neke igračice ŽRK Osijek, među kojima je i Frančić.
– Raditi s djecom je jedno potpuno posebno iskustvo. Uče kroz igru, neki od njih već sada pokazuju iznimnu koordinaciju i osjećaj za loptu. Tko zna, možda se među njima zaista kriju buduće rukometne zvijezde. Ali najvažnije mi je da uživaju, razvijaju ljubav prema sportu i nauče timskom duhu od malih nogu.
Tko zna, možda se već u tom vrtićkom bazenu otkrije neka nova Petra koja će za desetak godina tresti protivničke mreže. S krila, iz kontre ili sedmerca – svejedno je. Baš kao i Petri Frančić.
