Jedan od najboljih osječkih sportaša u posljednjih dvadesetak godina završio je svoju karijeru. Robert Seligman i službeno se, nešto prije 38. rođendana, oprostio od gimnastike u onom natjecateljskom smislu, a učinio je to pred svojom publikom u gradu na Dravi, proteklog vikenda tijekom DOBRO World Cupa. Veliki pljesak okupljenih gledatelja na neki je način bila i zahvalnost svih ovdašnjih ljubitelja sporta, posebice gimnastike, za sve što je Robi napravio predstavljajući svoj Osijek, Slavoniju i Hrvatsku na najvećim natjecanjima, nastupajući na konju s hvataljkama.
Ponosan sam na ostvareno, posebno jer sam kroz status vrhunskog sportaša imao privilegij biti jedan od ambasadora naše zemlje te grada i regije iz koje dolazim. Vjerojatno svaki sportaš pri silasku sa scene razmišlja na način da je mogao napraviti i više, tako i ja žalim za nekim stvarima, ali generalno sam zaista ostvario puno i moram biti zadovoljan. U životu, inače, treba sanjati velike stvari da bi se napravilo ono što je realno, a nerijetko još i više od toga. Treba biti ponosan i kada nisi na pobjedničkom postolju jer biti četvrti, peti ili šesti na svijetu ogromna je stvar. Naučiš se u svemu tome, nekada više a ponekad manje uspješno, boriti i s ogromnim pritiskom jer sve trebaš pokazati u tih 50 sekundi koje imaš na raspolaganju. A sam si na sceni, ne možeš se ni na koga osloniti, osim na sebe i nemaš priliku za popravni. No, gimnastika mi je toliko toga dala u životu, da nije bilo nje zasigurno ne bih ni ovako uspješno prešao iz sportskog u poslovni svijet. Zahvalan sam svim svojim trenerima, počevši od pokojnog Franje Floršića, zatim Nenada Solara, Borisa Čulina i na kraju Vladimira Mađarevića s kojim sam ostvario i najveće rezultate.
Karijera puna vrhunskih rezultata!
A njih je bilo zaista puno na onoj vrhunskoj razini. Podsjetit ćemo samo da je prvi od svih hrvatskih gimnastičara uspio ući u finale jednog Svjetskog kupa i to sa svega 15 godina, da je premijerno za našu zemlju osvojio i odličje u sklopu istoga natjecanja i to broncu sada već prilično daleke 2005. Iste se godine izborio za zlato u belgijskom Gentu, a iduće je sezone bio i prvi Hrvat u finalu Svjetskog prvenstva u danskom Aarhusu. Pamtit će posebno 2008. kada je na Europskom prvenstvu u švicarskoj Lausanni prigrabio povijesnu broncu, da bi točno deset godina kasnije bio srebrni na kontinentalnoj smotri u škotskom Glasgowu, što mu je i najveći doseg u karijeri. Iza njega je čak devet finala na europskim i još pet na svjetskim prvenstvima, a i trenutno je državni rekorde po broju osvojenih medalja (28) i ulazaka u finala na svjetskim kupovima (63). Tomu treba pridodati i impresivnih 18 titula prvaka Hrvatske.
Uspješni promotor svoga grada, županije, regije i Hrvatske
Često je Robert isticao kako mu je oduvijek bila zadaća promovirati sport koji mu je toliko toga pružio.
Vjerujem da sam u mnogo toga uspio, a posebno mi je zadovoljstvo što sam pridonio i tomu da i naš Osijek postane jedna od etapa Svjetskog kupa, kada je Nenad Solar uspio 2009. realizirati svoju ideju da i mi budemo domaćini i organizatori tako velike manifestacije. Ponosan sam i na sjajni Sokol centar kojega imamo praktički u središtu grada i svakodnevno je pun djece. Završio sam karijeru, ali ne odlazim iz gimnastike. Aktualni sam dopredsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza, naravno da sam i nadalje vezan uz svoj klub Osijek-Žito. Nakon što mi je Olimpijada ostala nedosanjan san čemu su „kumovale“ i sve učestalije ozljede, ipak ću biti na najvećoj svjetskoj smotri u Parizu i to kao sukomentator u programu HTV-a.
Seligman je već neko vrijeme direktor gradske tvrtke Športski objekti, a nakon svih obveza koje je imao kao natjecatelj, sada se ipak puno više može posvetiti i svojoj obitelji.
Foto: hgs.hr
