Judo spada među najpopularnije borilačke sportove u našem gradu te se veliki broj djece bavi njime. Mnoga od njih uspješna su na velikim natjecanjima, prvenstveno državnim prvenstvima pa nije neobično da je i jedan Trofej Kuna otišao u ruke džudašu.
Nikola Hogl (JK Mladost Osijek) svoje je prvo značajnije priznanje za ostvarene rezultate zaslužio osvajanjem naslova prvaka Hrvatske u konkurenciji dječaka do 14 godina u kategoriji do 46 kg. I tu nije stao, jer se naslovom prvaka okitio i na ovogodišnjem Prvenstvu Hrvatske
„Prošle godine osvojio sam prvi naslov prvaka, svoj najveći uspjeh do sada. To mi je bila i prva medalja s PH-a i odmah zlatna, a do nje sam stigao s pet pobjeda u pet borbi. Ove sam godine to ponovio pa sam još jednom osvojio zlato u U14, no ovaj puta u težoj kategoriji (do 55 kg).“
Obično se kaže kako je teže nešto ponoviti nego učiniti prvi puta, no Nikoli je bilo obrnuto.
„Prošle godine mi je definitivno bilo teže jer sam se borio s 2009. godištem. A imao sam i veću tremu. Inače me ne „trese“ trema previše, bude samo malo veća pred državna prvenstva, ali za manja natjecanja ne.“
Prvi se uspjesi uvijek posebno pamte, tako vrijedi i za priznanja i Nikola priznaje kako se iznenadio kada je saznao da će biti jedan od dobitnika nagrade namijenjene najmlađim osječkim sportašima.
„Bio sam sretan, nisam mogao vjerovati da sam već nakon prvih velikih rezultata dobio takvu nagradu. To me potaknulo da još više treniram, da se potrudim još više“.
I nije se mladi džudaš Mladosti Osijek zaustavio samo na zlatima s državnih prvenstava, nizao je uspjehe i na drugim velikim natjecanjima.
„Bio sam u Zagrebu sudionik međunarodnog turnira Black Belt Open gdje sam s jednim porazom u četiri borbe osvojio broncu. Na međunarodnom turniru Higl Open u Vinkovcima osvajao sam zlata i prošle i ove godine, zlato sam izborio i u Osijeku na međunarodnom turniru Josip Potnek, dok sam na Kupu Lika uzeo broncu.“
Uz smijeh ističe kako stalno raste, stoga i mijenja kategorije. Počeo je vrlo rano, „krivac“ je bio tata, a osim njega u judu je i starija sestra Dunja, koja je također uspješna.
„Nisam ni znao što je judo, tata me jednostavno odveo s pet godina i od tada sam tu. Odmah sam ga zavolio. Sestra Dunja isto trenira, ona je treći razred srednje, ja sedmi osnovne. Bude li bratsko-sestrinskih dvoboja? Bude, do sada je ona pobjeđivala, ali sada polako ja.“
Trener mu je Željko Damjanić, trenira pet puta tjedno, uz nastupe na natjecanjima, a sve to uspješno „žonglira“ sa školskim obvezama te još jednom potvrđuje da se uz bavljenje sportom može biti odličan i u školi. Iako su treninzi naporni, Nikola je i dalje „zagrijan“ za judo te se namjerava i dalje baviti njime, a pojasnio je i zašto bi ga preporučio drugima.
„Najprije zbog dobrog odgoja, znači treneri te dobro odgajaju, i discipline. To bih dvoje istaknuo zašto je judo tako lijep sport i zašto se vrijedi njime baviti. To je sport dostupan stvarno svima, i po dobnim uzrastima i težinskim kategorijama.“
Do kraja ove godine Nikolu čeka još nekoliko velikih natjecanja, no već gleda i unaprijed, prema 2024. u kojoj će također imati velike ciljeve.
„Sljedeće godine me čeka U16 Prvenstvo Hrvatske, koje će tada biti moja dobna skupina. Nadam se da ću i tamo napasti medalju.“
