Bez prevelikih očekivanja i nerealnih ambicija odbojkašice Osijeka odradile su proteklu sezonu. Nije u pitanju ni nedostatak motiva, niti manjak samopouzdanja, nego jednostavno objektivna spoznaja o mogućnostima vrlo mlade osječke ekipe. Znalo se od samoga početka da će biti praktički nemoguće „uloviti“ poziciju u gornjem dijelu ljestvice, a konačno deseto mjesto jedva može dobiti prolaznu ocjenu upravo u kontekstu činjenice da je ipak bilo preoptimistično očekivati da bi sve moglo završiti nekim puno boljim plasmanom. Posebno jer u sastavu nije bilo nekih standardnih djevojaka koje su prethodno bile među nositeljima igre, a u međuvremenu su napustile osječke redove.
„Nisam zadovoljan ni plasmanom ni sezonom, ne mogu biti ni sretan ni zadovoljan. Teško su djevojke usklađivale školske i fakultetske sa sportskim obvezama, morali smo prihvatiti to da prioritet nerijetko nije bio sport jer nitko od njih ne živi od odbojke. To je naprosto realnost i moralo se posljedično odraziti i na utakmicama, što se najbolje vidjelo u ogledima s protivnicima koji su dosta bolje plasirani od nas, a protiv kojih smo ispuštali veliku prednost koju bismo imali na terenu. Doživjeli smo šest poraza minimalnim rezultatom 3:2, a s dvije-tri pobjede više i plasman bi bio bolji. Preuzimam svoju odgovornost, nikada od nje nisam bježao i krivo mi je što u ove tri godine koliko sam u kontinuitetu ovdje nismo napravili nešto više i bolje. Djevojke su uglavnom maturantice ili su prva godina fakulteta, ali s tim se svi susrećemo u Hrvatskoj. Neke su utakmice naprosto otišle u krivom pravcu. Iscrpili smo dosta toga iz vlastitog kadra, a jako je teško iznaći novce za neku kvalitetniju nadogradnju“, iskreno ističe trener ŽOK Osijek, Tomo Paun.
Osječanke su u 22 utakmice ostvarile pet pobjeda uz 17 poraza i na kraju su ispod njih bile jedino Brda i Veli Vrh. Nije bilo nekog većeg straha za opstanak u Superligi, a za nešto više ipak se moralo odigrati bolje u kontinuitetu i ne gubiti neke praktički već osvojene setove. Nije lijepo izgledala serija poraza u posljednjih sedam prvenstvenih kola, pa je izostao i bolji dojam u završnoj procjeni onoga što je odrađeno. Za nekakav iskorak prema gornjem domu hrvatske ženske odbojke, ipak je nužno osnažiti ekipu, no pitanje je koliko će to biti moguće i realno napraviti.
