Bivši osječki odbojkaš i vjerni navijač Osijeka i Hrvatske, Damir Kiraly, pun je vrlo lijepih dojmova sa Svjetskog prvenstva.
Nekadašnji osječki odbojkaš Damir Kiraly poznat je u navijačkim krugovima kao jedan od najvernijih navijača i Osijeka i Hrvatske. Kada je reprezentacija u pitanju, praktički nema utakmice koju propušta, pa je za njega neupitan bio i odlazak u daleki Katar. Pitali smo ga na početku razgovora za dojmove nakon dosadašnja dva nastupa „Vatrenih“ na Svjetskom prvenstvu.
– Na prvoj utakmici bili smo raštrkani, ipak su to većinom turisti koji su došli ovdje, a ne pravi navijači, tako da su mnogobrojni Marokanci dominirali na tribinama. Bilo je drugačije s Kanađanima, okupili smo se već od jutra na plaži blizu hotela u kojem je naša reprezentacija, razvili smo onu poznatu veliku zastavu, a došli su nas pozdraviti izbornik i igrači. Tako se počela „nabrijavati“ atmosfera, a onda smo se u starom dijelu grada našli u popodnevnim satima, bilo nas je 500-injak. Problem na tribinama je što nas se ne stavlja sve zajedno, pa smo nešto udaljeniji jedni od drugih nego inače. Navijali smo što se bolje moglo, bila je lijepa atmosfera, posebno jer nam je i rezultat savršeno odgovarao. A meni je još toga dana bio i rođendan, baš ću ga posebno pamtiti!
Pobjeda se, naravno, znala na pravi način proslaviti među Hrvatima u Dohi.
Stvarno je ovdje sve organizirano, u toj Fan zoni je velika pozornica gdje se „vrte“ najveći glazbeni hitovi, uživali smo i mi tamo. Potom smo išli u jedan bar u blizini Hiltona, tamo su se pojavili i neki naši igrači, što nas je posebno razveselilo. Puštale su se i naše pjesme, dobro smo se zabavili do jutarnjih sati.
Damira je puno toga u Dohi ne samo ugodno iznenadilo, nego i istinski oduševilo…
Metro je besprijekoran, ne znam postoji li negdje na svijetu tehnološki savršeniji i moderniji. Koliko je uloženo i novca i ljudske pameti, to me impresionira. Savršena im je infrastruktura, o svemu su razmišljali, svaka im čast. Ako u nečemu i ima pomalo zastoja, sve je to planski, što je organizator osmislio za neke zanimljive sadržaje, pa nema dosade i nervoze među navijačima. Imao sam priliku pogledati i utakmicu Francuska – Danska, na tom famoznom stadionu 947 s kontejnerima, to je zaista nevjerojatno. Općenito, imam samo vrlo lijepa iskustva. Toliko je volontera na razne načine uključenih u organizaciju, izgleda mi sve pomalo nevjerojatno.
Puno nam je toga naš sugovornik htio ispričati i prenijeti barem ono najupečatljivije što ovih dana proživljava u Kataru. Nešto je želio posebno naglasiti:
Ovo je najsličniji događaj Olimpijadi, naime, vjerojatno se nikada više neće dogoditi da se na jednom mjestu održava cijelo Prvenstvo. Toliko različitih nacija, ljudi s kojima si u kontaktu nešto je predivno za nas koji volimo putovati i družiti se. Stadioni su vrlo blizu jedan drugome, u okrugu 50- 100 kilometara, javni je prijevoz riješen, a navijačima je to itekako bitno i smanjuje troškove. Ne smijem ni zamisliti kako će u tom pogledu biti u SAD-u i Meksiku, u odnosu na ovo… Da, idemo po hotelima gdje se služe i alkoholna pića, družili smo se s Meksikancima, Argentincima, Japancima i Velšanima koji su nam oduševljeno rekli da su bili i u osječkom Gradskom vrtu kada je gostovala njihova reprezentacija u Hrvatskoj. Fan zone i displayi su posvuda, utakmice se gledaju na sve strane, nešto predivno. Oduševljan sam!
Pitali smo Kiralyja što je s konzumacijom alkohola, kako to ide s hrvatskim navijačima, a i koliko se troši na hranu i namirnice?
Alkohol je skup i toči se samo po hotelima. Pivo je 120 kuna, otprilike kao i oštra pića i to je „biber“, ali osnovne su namirnice u rangu Hrvatske. I kruh i mlijeko, jaja, obroci po restoranima, pojedemo tri-četiri vrste jela za trojicu-četvoricu i platimo oko 200 kuna. Mediji su te stvari prenapuhali, recimo, sokovi su isto od 10 do 15 kuna. Ono što je meni fascinantno je da ovdje kupujemo pakiranje sa šest boca vode od litre i pol za deset kuna, praktički u pustinji! Usporedimo to s Hrvatskom, za koju nam svi govore da vode imamo u izobilju…
Što se radi onih dana u kojima ne igra Hrvatska, gdje se najčešće mogu vidjeti hrvatski navijači? Zamislite, organizirali su i prvo Svjetsko prvenstvo za nas navijače, sve pod okriljem FIFA-e, dakle, moglo bi se reći i službeno. Ako vam kažem da je nagradni fond 185.500 dolara, onda se isplati biti među najboljima haha. Imamo tri utakmice u skupini, ako prođemo dalje isti je sustav kao i na World Cupu, samo što m sve to „izguramo“ u svega četiri dana. Ostalo vrijeme koristimo uglavnom za sunčanje i kupanje, neki dan sam baš „izgorio“ na plaži, pa moram biti oprezniji. Imat ću svima puno toga za ispričati kada se vratim u Osijek, a nadam se da ćemo ostati što duže
